Struktura i tehnologija vanjskog optičkog kabela

Vanjski optički kabel je vrsta komunikacijske linije namijenjene prijenosu optičkih signala; sastoji se od određenog broja optičkih vlakana raspoređenih u određenu konfiguraciju da tvore jezgru kabela, koja je zatim obavijena omotačem-ponekad s dodatkom vanjskog zaštitnog sloja.
Dizajniran je u skladu s načelom prilagodljivosti okolišu, točnije "Tri obrane i dva otpora": zaštita od vode, vlage i korozije te otpornost na vlačne i tlačne sile. Zaštita od vode postiže se dizajnom dvostrukog-mehanizma: jezgra kabela sprječava prodor vode putem PBT labavih cijevi napunjenih gelom za-blokiranje vode, dok vanjski sloj osigurava vodonepropusno brtvljenje upotrebom polietilena visoke{3}}gustoće (HDPE) ili vezanog aluminijskog-polietilenskog omotača. Alternativno, "sve-suha" tehnologija koristi suhe vodo-materijale koji blokiraju-kao što su-vodobubriva pređa, prah ili trake-kako bi se zamijenila tradicionalna gel punjenja.

Mehanička zaštita prilagođena je različitim metodama postavljanja: izravno-ukopani kabeli koriste čeličnu traku ili armaturu od čelične žice kako bi izdržali bočni pritisak; zračni kabeli koriste samonosive-strukture "slika-8"-potencijalno opremljene prigušivačima vibracija-kako bi se povećala njihova otpornost na vlačna naprezanja i opterećenja vjetrom; a kanalski kabeli obično imaju strukture kao što je dizajn središnje labave cijevi, često ojačane aramidnom pređom. Mjere biološke zaštite uključuju ugradnju staklenih vlakana ili žica od nehrđajućeg čelika u omotač za odvraćanje glodavaca, ili dodavanje anti-sredstava za termite-ili korištenje omotača od najlona 12-za sprječavanje infestacije termitima. Prilagodljivost temperaturi zahtijeva da materijal plašta zadrži svoju fleksibilnost u ekstremno hladnim okruženjima-na primjer, upotrebom polietilenskih omotača modificiranih na niskim-temperaturama-dok također reflektira toplinsko zračenje u okruženjima visokih temperatura ugradnjom aditiva kao što je masterbatch čađe.