Osnovna struktura vanjskih optičkih kabela

Optički kabeli za vanjsku upotrebu prvenstveno se sastoje od optičkih vlakana, zaštitnih međuspremnih cijevi i vanjskog omotača. Na temelju njihove unutarnje strukture, vanjski optički kabeli mogu se klasificirati u dvije osnovne vrste: središnji labavi cijevni kabeli i užetni labavi cijevni kabeli.

Središnji labavi cijevni kabel: Kod ove vrste kabela, jedna labava cijev postavljena je u središte; optička vlakna su smještena unutar ove labave cijevi, koja je zatim okružena elementima za pojačanje. Centralni labavi cijevni kabeli nude prednosti jednostavne strukture i lakoće proizvodnje; međutim, broj vlakana je relativno ograničen, obično ne prelazi 12 jezgri. Uobičajeni modeli središnjih labavih cijevnih kabela uključuju seriju GYXTW.

Upredeni labavi cijevni kabeli: upleteni labavi cijevni kabeli imaju više međuspremnih cijevi-od kojih svaka sadrži optička vlakna-spiralno umotana oko središnjeg elementa za pojačanje. Ovaj strukturni dizajn omogućuje veći broj vlakana i pruža izvrsnu otpornost na tlačne i vlačne sile. Upredeni labavi cijevni kabeli dobro su-prikladni za aplikacije koje zahtijevaju veliki broj vlakana, kao što su-telekomunikacije na velikim-udaljenostima i velike-lokalne mreže (LAN). Uobičajeni modeli užetanih labavih cijevnih kabela uključuju serije GYTS i GYTA.